Datum:   10.4.2014
Ljekarništvo u Hrvatskoj

Politika je oduvijek snažno utjecala na razvoj prostora na kojem se nalazi današnja Republika Hrvatska pa tako i na razvoj ljekarništva. Pojedini vladari omogućili su protok znanja pohod zdravstvenih stručnjaka, razmjenu intelektualaca, a svojim aktima utrli put srednjovjekovnog ljekarništva na tlu Hrvatske. Prva javna ljekarna bila je u hrvatskom Trogiru 1271. Kasnije su otvorene neke od najstarijih europskih ljekarna: u Dubrovniku (1317), Zagrebu (1355) i bolnička ljekarna „Domus Christi“ u Dubrovniku (1420). Vijeće Dubrovačke Republike donijelo je odluku kojom je prvi put u svijetu uvedena karantena još godine 1377. kao mjera zaštite od unošenja i širenja kožnih pošasti. Hrvatska farmacija naglo se razvila u 18. i 19. stoljeću, naročito nakon osnutka prve stručne ljekarničke organizacije „Hrvatsko-slavonskog zemaljskog ljekarničkog zbora“ (1858.), osnutka studija farmacije (1882.) na Sveučilištu u Zagrebu, objavljivanja Zakona o ljekarništvu (1894.) i osnutka prvog u svijetu znanstvenog Zavoda za farmakognoziju (1896.) u Zagrebu. Razvoju farmaceutske struke pridonio je i razvoj hrvatske farmaceutske industrije, započevši s tvornicom lijekova „Thierry“ u Pregradi (1893.), a potom slijede veletrgovina lijekovima „Isis“ (1918.), farmaceutsko-kemijska tvornica „Kemika“ u Zagrebu (1919.) i „Kaštel“ u Karlovcu (1921.) sa svojim istraživačkim laboratorijem (1936.) i tako redom. U razdoblju 1947. – 1991. ljekarne su bile isključivo u državnom vlasništvu.
 
Republika Hrvatska je mlada srednjoeuropska i sredozemna, odnosno panonsko-jadranska zemlja koja je nakon odluke Sabora godine 1991. stekla neovisnost i suverenost. Na površini od 56 542 km2 živi oko 4 440 000 stanovnika, pretežito rimokatolici (87%) s visokim stupnjem pismenosti (98,5%) i s jednim liječnikom na 430 stanovnika. Nakon godine 1991. započeo je ponovno proces privatizacije ljekarničkog sektora i osnivanje novih ljekarni. Oko 2 100 farmaceuta obavlja javnu, a oko 110 farmaceuta bolničku ljekarničku djelatnost u oko 960 javnih ljekarni i u 52 bolničke ljekarne. U privatnom je vlasništvu 63 % javnih ljekarni, 23 % je u državnom vlasništvu, a 14 % u zakupu. Na jednu ljekarnu dolaze dva farmaceuta.
Ljekarnici su obvezatni stalno se stručno usavršavati kako bi mogli zadržati licencu za rad Hrvatske ljekarničke komore. U zemlji djeluju stručne organizacije HLJK i HFD. Rad Hrvatske ljekarničke komore, kao strukovne i staleške organizacije, je obnovljen 27. siječnja 1995. Zadaća Komore je u da u granicama pozitivnih propisa preko svojih tijela, zastupa i štiti ljekarničke interese, čuva ugled i prava ljekarničke struke, te održava stegu unutar struke i djelatnosti. Farmacija se danas studira na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prilagođavanjem studija bolonjskom procesu u dodiplomski studij uvedeno je prije dvije godine više kliničkih predmeta. Od jeseni 2009. godine magistri farmacije u Hrvatskoj će se moći specijalizirati sljedeća područja farmacije: (1) ispitivanje i kontrolu lijekova, (2) farmaceutsku tehnologiju, (3) kliničku farmaciju – bolničko ljekarništvo i (4) kliničku farmaciju – javno ljekarništvo.
U Hrvatskoj postoje tri stručna farmaceutska časopisa: Acta Pharmaceutica, Bilten Hrvatske ljekarničke komore i Farmaceutski glasnik.
 
U javnim i bolničkim ljekarnama ljekarnici su odgovorni za nabavu lijekova, stručno izdavanje lijekova, izradu i kontrolu kvalitete galenskih i magistralnih pripravaka, prijavljivanje nuspojava, te za informiranje zdravstvenih radnika i pučanstva o lijekovima. Bolnički ljekarnici nisu dio bolničkog/zdravstvenog tima i ne rade na odjelima. U Hrvatskoj je pokrenut sustav jedinične podjele terapije na kardiološkom odjelu u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Dubrava (1996)i ta se sustavna klinička aktivnost pokazala značajnom u smanjivanju potrošnje lijekova. U javnim ljekarnama uz redovitu se ljekarničku djelatnost provodi proces odlaganja medicinskog otpada, noćna dežurstva, mjeri krvni tlak i tjelesna masa pacijenata. Svakog 29. listopada obilježava se „Hrvatski dan ljekarni“.
 
Izazovi koji stoje pred hrvatskim farmaceutima su: urediti/osmisliti standardne kvalitete ljekarničkog rada, zakonski definirati ulogu bolničkih farmaceuta, naglašeno pojačati znanstvenu aktivnost u svakodnevnoj ljekarničkoj praksi, organizirati edukaciju iz ljekarničke skrbi i razviti ljekarničke javnozdravstvene usluge. Zamišljene ciljeve moguće je postići nacionalnom i međunarodnom kolegijalnom suradnjom u farmaceutskoj praksi, znanosti, industriji i zdravstvenim vladinim tijelima uz dobru organizaciju rada i sveopće podupiranje zdravstva.
 
Napisali: Danijela Jonjić i Vladimir Grdinić

 

   
Povratak